Opravdanost ubojstva beznacajne i moralno upitne osobe temeljno je pitanje romana Zlocin i kazna Fjodora Mihajlovica Dostojevskog, u cijem je sredistu lik siromasnog studenta Rodiona Romanovica Raskoljnikova koji ubija staru lihvaricu vodjen idejom o postojanju posebnih, izabranih ljudi, pokretaca povijesti kojima želi pripadati, smatrajuci da njihovo djelovanje, protivno ljudskim zakonima, opravdanje pronalazi u visem cilju - u ovom slucaju rjesavanju svijeta izopacene i beskorisne lihvarke. Takva motivacijska usmjerenost zlocina pojacana je zeljom da materijalno pomogne obitelji Marmeladovih. Dobra i pozrtvovna Sonja Marmeladova svojevrsni je antipod Raskoljnikovu, a njezina ce religioznost pracena stalnom patnjom i samog glavnog junaka, koji sve vise osjeca grizodusje i ne može izbjeci urodjeni osjecaj humanosti, dovesti do konacnog raspleta njegove sudbine. Iako Dostojevski za Zlocin i kaznu preuzima okvir kriminalistickog romana, napeto fabuliziranje podredeno je temeljnoj sastavnici djela - psihološkom portretiranju glavnoga junaka koji je zbog ideoloske pozadine zlocina zapravo netipicni zlocinac bas kao i iznimno kreiran lik detektiva koji svojom suzivljenoscu i sucuti prema Raskoljnikovu odudara od tipicnog detektiva vodjenog tek zeljom za otkrivanjem pocinitelja zlocina.
Trustpilot
2 weeks ago
2 days ago
